Nikola Miljenić: U mojoj američkoj priči ključno je obrazovanje, a za ostvarivanje stipendije najbitnije je bilo dobro ispregovarati s trenerom

Seriju tekstova u kojima ćemo predstaviti naše plivače koji su uspjeli ostvariti plivačku stipendiju u SAD-u započinjemo sa medveščakovcem  Nikolom Miljenićem  koji uspješno studira na University of Southern California, te i dalje postiže izvanredne plivačke rezultate. Kako se odlučio baš za ovo sveučilište i kako usklađuje svoje ‘školske’ i plivačke obveze?

‘Ako netko želi studirati u SAD-u uz plivačku stipendiju, najbitnije je prvo odlučiti koja sveučilišta dolaze u obzir – želimo li upisati sveučilište u kojem je naglasak na akademskim postignućima ili na sportu. Ja sam se odlučio za kombinaciju s naglaskom na obrazovanje jer smatram da je važno da imam dobro obrazovanje koje će mi omogućiti egzistenciju i nakon plivačke karijere’, kaže nam ovaj sprinter čije su najdiscipline 50 m slobodno i delfin.

Ističe kako je za buduće studente izuzetno važno pripremiti se za Toefl i SAT ispite, koji su obavezni za upis na bilo koji fakultet.

‘To su jako zahtjevni ispiti i tko želi upisati faks u Americi trebao bi ići na dodatne pripreme. Jako je bitan rezultat koji se postigne na tim ispitima. Mi u Hrvatskoj imamo dobru podlogu za njih, ali ako netko cilja na Ivy League ili druge odlične akademske škole dodatna priprema je nužna. Dobri rezultati u plivanju dodatno mogu spustiti prag potreban za upis na oba ispita. Osim ovih ispita, za stipendiju su važni dobri plivački rezultati, oni diktiraju visinu stipendije. Naravno, što je bolji rezultat to je veća stipendija. Svaki plivački tim ima ukupno 10 punih stipendija koje se mogu podijeliti plivačima po raznim ključevima, a u tome glavnu ulogu ima trener. Treba imati i malo sreće da na odabranom sveučilištu fali plivača baš u disciplini u kojoj ste vi dobri – npr. dogodilo se da u timu fali jedan prsaš, u tom slučaju je veća šansa da će stipendija biti dodijeljena za prsno, nego za neku disciplinu koju već imamo pokrivenu u timu’, otkriva.

Kako je krenuo njegov američki put?

‘Moj put prema studiju u Americi je krenuo tako da sam prvo odabrao nekoliko sveučilišta za koja sam zainteresiran, te sam na njihovim web stranicama pronašao email adrese trenera i kontaktirao ih direktno. Objasnio sam tko sam i zašto sam zainteresiran za njihov program, uz to sam dodao i svoje rezultate (najbolje discipline u velikom i malom bazenu). Nakon toga je cilj razviti dobar kontakt s trenerom, objasniti im da bismo ih htjeli bolje upoznati i dogovoriti se za video poziv. Dobivanje stipendije je stvar dogovora i pregovora s trenerom, zbog toga je jako važno ostaviti jako dobar dojam prilikom upoznavanja. Prema reakciji trenera vidi se je li zainteresiran za plivača vašeg profila i koliko možete pregovarati o stipendiji. Treneri konkretno mogu spustiti prag koji sveučilište traži za akademski dio, a to su najčešće SAT i Toefl. Štafete na NCAA (američko državno prvenstvo) donose dupli broj bodova, pa su zato one trenerima jako bitne. Zbog toga su prilikom izbora plivača za stipendije u maloj prednosti sprinteri.

Ja sam osobno jako zadovoljan svojom američkom pričom i mogu reći da sam odabrao faks na kojem mogu sve – ako želim trenirati i biti dobar u plivanju mogu, ako želim biti dobar student isto mogu. Na kraju priče treba odabrati neki dobar faks i “pametan” smjer i iskoristiti sve resurse koje faks pruža, a ima ih jako puno’, poručuje ovaj uspješni plivač i američki student, a mi mu želimo još puno sportskih i akademskih uspjeha.

Izbornik