Luka Misović: Zbog medicine sam ostao studirati u Hrvatskoj – plivanje zbog toga pati ali bitno je odlučiti što je prioritet, a meni je to fakultet

 

Višestruki osvajač medalja na državnim natjecanjima i ‘vlasnik’ nekoliko državnih rekorda u štafetama Luka Misović jedan je od rijetkih primjera naših plivača koji su i uz ozbiljno studiranje – student je treće godine medicine, uspjeli ostati i u plivanju…

Paralelno sa serijalom o našim uspješnim plivačima koji su ostvarili stipendije i svoju plivačku i akademsku karijeru nastavili u Americi, krećemo i sa pričama o plivačima koji su uspjeli gotovo nemoguće – aktivno plivaju i studiraju u Hrvatskoj!

Prvi koji nam je otkrio tajnu svog uspjeha je 21-godišnji Luka Misović koji je uz redovno treniranje u HAPK Mladost, u kojemu pliva još od 7. godine života, te visoke rezultate – višestruki je osvajač medalja na državnim natjecanjima i ‘vlasnik’ nekoliko državnih rekorda u štafetama, uspio upisati i ‘dogurati’ do treće godine medicine.

S obzirom na opće poznatu činjenicu da je u Hrvatskoj gotovo nemoguće ozbiljno plivati i studirati i da je nedostatak fleksibilnosti i podrške obrazovnog sustava glavni razlog odustajanja od plivanja većine plivača koji žele studirati kod nas, odmah na početku pitali smo – kako to uspijeva?

Kako usklađuje fakultetske obveze s treninzima i koliko je uopće redovan na treninzima?

‘S obzirom da u Hrvatskoj nije baš jednostavno uskladiti sport i školovanje, trudim se ali ne uspijevam u potpunosti uskladiti treninge s fakultetskim obavezama. Na treninge idem koliko stignem s obzirom na fakultetske obveze, a to je u prosjeku 4 do 5 puta tjedno’.

Koliko na fakultetu toleriraju izostanke zbog treninga ili natjecanja?

‘Dosta je komplicirano nadoknaditi ili “kolokvirati“ izostale seminare/vježbe pa pokušavam to izbjegavati. Iz vlastitog iskustva i iskustva mojih kolega, toleriranje izostanaka je ovisno od katedre do katedre. Neke katedre toleriraju izostanak a neke ne te se s njima teško bilo što dogovoriti. Ne postoji generalno definirani stav faksa vezano uz studente sportaše’.

Koliko, pak, razumijevanja imaju treneri za akademske obaveze?

‘Tijekom prve godine fakulteta još sam pokušavao sve uskladiti i odrađivati sve treninge, no kada su u proljeće krenuli veliki ispiti kao, na primjer, anatomija, razgovarao sam s trenerima te im dao do znanja da su mi fakultetske obveze primarne, no da ne želim prekinuti s plivanjem. Našli smo način kojim ja mogu ispunjavati svoje fakultetske obveze, a i dalje ostati u plivanju i na tome sam i njima i klubu zahvalan’, kaže nam Luka i dodaje kako balansira koliko može, ali nažalost pravi balans nije  pronašao obzirom da u Hrvatskoj sport i studiranje nisu povezani na način da se jednakim intenzitetom možete posvetiti jednome i drugom, već uvijek jedan segment pati.

‘Ja sam odlučio da je faks prioritet i na tom području mi ide super i jako sam zadovoljan. Zbog toga plivanje pati i nije na onom nivou na kojem bi moglo biti. Moj faks je prilično zahtjevan u smislu  raznih vježbi koje se održavaju u različitim terminima, ispitima koji nisu vezani uz ispitne rokove i puno gradiva, tako da je teško planirati treninge’.

Sa plivačkim i fakultetskim kolegom Grgom Mujanom…

Kako izgleda prosječan radni dan studenta treće godine medicine koji uz to trenira plivanje?

‘Dok je situacija bila normalna, u principu sam sve prilagođavao obvezama na fakultetu tj.seminarima i vježbama na kojima sam morao biti prisutan na samom fakultetu. Raspored nažalost nikad nije bio stalan tako da sam morao prilagođavati tome treninge.

Sad kad je korona, svaki dan uglavnom izgleda isto. Probudim se ujutro oko 8 h i imam online nastavu koja traje otprilike do 13-14 h. U 15 h idem na trening koji traje do 17:30 h. Ponekad nakon treninga odem sa nekim od plivačkih kolega na kavu u Žabac i onda idem doma i učim. Učim otprilike do 21, nekad duže, nekad kraće, ovisi kada su ispiti. Nakon toga ponekad odem s prijateljima van ili pogledam koju seriju, te oko 23 h idem spavati. Išao bih i ujutro na treninge u 6 h, no to mi je ipak prerano jer ako npr. taj dan imam faks popodne, ujutro učim, a ako odem ujutro na trening onda sam preumoran za učenje. Zato nažalost danima kada mi je faks popodne ne idem na treninge’.

Pitamo ga je li razmišljao o studiju izvan Hrvatske i zašto se, s obzirom na želju i ambiciju da ostane i u ozbiljnom plivanju, odlučio na studij u Hrvatskoj?

‘Da, razmišljao sam o studiju izvan Hrvatske, ali obzirom da sam htio upisati medicinu odlučio sam studirati u Hrvatskoj zato što se u Americi ne može dobiti stipendija za cijeli studij medicine (tamo je prvo pre-med nekoliko godina i tek se nakon toga upisuje „prava“ medicina). Da nisam htio upisati medicinu, razmislio bih bi li išao u Ameriku ili ne. Koliko znam od svojih prijatelja koji studiraju tamo, u Americi postoji puno više razumijevanja za studente sportaše te je lakše obavljati obje obveze. Da sam ipak odlučio otići u Ameriku sigurno ne bih otišao na bilo koji faks već na neki akademski kvalitetan.’

Koji je glavni savjet za mlade plivače koji također odluče ostati, što je ključno za uspjeh ostati u plivanju i studirati u Hrvatskoj?

‘Mislim da je najbitnije znati što želiš i imati plan kojeg se treba držati. Ovisi od osobe do osobe, što im je bitnije, plivanje ili školovanje. Meni je uvijek školovanje bilo bitnije pa sam se tako uvijek i postavljao. Ako je nekom bitnije plivanje preporučio bih mu da ide van jer će u Hrvatskoj teško uskladiti to dvoje, pogotovo ako izabere zahtjevan faks’.

Izbornik