Kristina Boko: Za i protiv dodatnih treninga – ključno je pitanje što se želi postići

Što podrazumijevamo pod dodatnim treningom? Kada se javlja potreba za dodatnim treningom? Tko odlučuje o tome, tko ga provodi i kojom frekvencijom? O kojoj vrsti dodatnih treninga se radi? Čime se vodimo kod donošenja odluke o uvođenju dodatnog treninga? Koji su za/protiv argumenti?

Pokušat ćemo zaći u bit ove problematike i odgovoriti na gore postavljena pitanja.

Dodatni trening podrazumijeva trening izvan termina organiziranih treninga od strane matičnog kluba, obično u organizaciji roditelja, na inicijativu istih ili u boljem slučaju u dogovoru sa klubom tj. plivačkim trenerom ovisno o potrebi, sa zajedničkim interesom, a u cilju napretka plivača/ice.

Potreba za dodatnim treninzima se javlja u situaciji kada se zbog objektivnih razloga i okolnosti određenim segmentima unutar trenažnog procesa ne može posvetiti dovoljno pažnje, a razlozi toga su uglavnom tehničke i brojčane naravi, ograničen broj raspoloživog mjesta (pruga) u bazenu, vremensko ograničenje korištenja istih, termini održavanja treninga, brojnost grupe u odnosu na broj trenera i sl.

Takvi razlozi utječu na različite performanse plivačkih grupa. Tako će, ovisno o kategoriji, određeni broj plivača/ica (najbolji u grupi) uspjeti odrađivati treninge na visokoj razini redovito s maksimalnom učinkovitošću, dio njih ne baš toliko uspješno uz redoviti dolazak i zalaganje, a dio zbog različitih obaveza (školskih i drugih) ne stigne dolaziti u zadane klupske termine. To se kroz protok vremena odražava na slabije usvajanje plivačkih tehnika, startova i okreta kod mlađih grupa, do nezadovoljstva kondicijskom spremom i rezultatima u starijim grupama.

Ukoliko postoji mogućnost i volja od strane plivača/ice i roditelja, odluku o dodatnim treninzima bi trebalo prepustiti struci, posavjetovati se sa klupskim trenerom o vrsti dodatnog treninga kako bi takvi treninzi bili u skladu s osnovnim trenažnim procesom. Također je potrebno dogovoriti tko će provoditi dodatne treninge kao i s kojom učestalošću. Na taj je način lako pratiti i voditi evidenciju efekta na plivaču/ici.

Nije upitno da li su dodatni treninzi potrebni, upitan je razlog zbog kojih se organiziraju. Roditeljima, trenerima, klubu bi nit vodilja trebao biti zajednički interes, da djeca što duže ostanu u bazenu, tj. da njihova plivačka karijera traje. Važno je što će se događati putem do seniorske kategorije i kako će taj put biti vođen. Zato pozdravljamo ekstra trening u cilju napretka, bilo da se radi o potrebi za promjenom, drugačijim pristupom, izlaskom iz rutine, resetiranjem ili poboljšanjem plivačkih sposobnosti, fizičke spremnosti i sl., ukoliko zato postoji konsenzus klub/trener/plivač/ica/roditelji.

Onima koji se vode imperativom rezultata, pogotovo u mlađoj dobi, ukazujemo da su usmjereni na kratkoročni progres i trenutno zadovoljstvo, i da takav put ne potraje dugo, kako je praksa pokazala. Rezultat je relevantan pokazatelj trenutne situacije, ali nije i ne bi trebao biti jedini motiv za napredak.

Zato savjetujemo, prije nego se odlučite za dodatne treninge, da sagledate realno situaciju u kojoj se nalazite, upitate se što želite postići, koji vam je primarni cilj takvih treninga, koliko ste spremni mijenjati dnevnu rutinu i da li za sve to imate dovoljno energije. Promislite jeste li ispoštovali zakonitosti funkcioniranja organizma vodeći računa o:

  • hidratizaciji tj. unosu dovoljno tekućine prije, za vrijeme i nakon treninga jer se gubitak tekućine odražava na lošiju izvedbu do čak 30%,
  • gorivu za mišićni rad, odnosno dovoljnom unosu ugljikohidrata kao glavnom izvoru energije za dugotrajne plivačke treninge, te
  • oporavku nakon napornog vježbanja tj. opskrbu organizma potrebnim nutrijentima kako biste ga pripremili za sljedeći trening.

Možda rješenje vaših nedoumica leži baš u nedostatku navedenog.

Kristina Boko, trenerica

 

Izbornik