Grgo Mujan: I uz studij Medicine stiže na osam treninga tjedno – ‘Ključna je ambicija i volja, ali i dobra komunikacija i podrška trenera’

Serijal o plivačima koji su uspjeli ostati u plivanju i za vrijeme studija u Hrvatskoj nastavljamo pričom o Grgi Mujanu, bivšem mladostašu, sada plivaču PK Maksimir i uspješnom studentu 3. godine Medicinskog fakulteta

Grgo Mujan još je jedan plivač koji uspješno dokazuje kako je unatoč nefleksibilnom sustavu i nepostojanju bilo kakve institucionalne podrške i u Hrvatskoj – uz dovoljno volje i truda, moguće plivati i ozbiljno studirati. I to ne bilo koji fakultet, nego Medicinski. I dok mu je u bazenu, a prije prelaska u PK Maksimir plivao je u Mladosti i splitskom Mornaru, specijalnost 400 slobodno koje je uspio spustiti ispod 4 minute, najjači je ipak u daljinskom plivanju i morskim maratonima pa ljeti iz medijskih izvješća možemo pratiti kako osvaja maratone i prvenstva Hrvatske u daljinskom plivanju duž obale, a višestruki je osvajač Cro Cupa. On sam kao najveći uspjeh izdvaja pobjedu na Faros maratonu 2019., kada je tih 16 kilometara isplivao za 3.27,37…

Dvadesetdvogodišnji Grgo uspješni je student 3. godine medicine, a uz svakodnevne fakultetske obveze uspijeva ‘gurati’ i svakodnevne, ponekad čak i duple treninge. U prosjeku, kaže nam, odradi osam treninga tjedno. I iako se, kako kaže, uvijek može bolje, zadovoljan je kako za sad balansira između plivanja i fakulteta.

‘Usklađivanje fakultetskih i plivačkih obveza je jedan od većih izazova sa kojim se susrećem ali se trudim to izbalansirati na način da nijedna strana ne ostane “zakinuta”. Trudim se doći na bazen barem jednom dnevno, ali težim tome da stignem otići i dvaput dnevno. U prosjeku bi to bilo oko 8 puta tjedno. Istina je da treneri očekuju da budem što je više moguće predan treninzima, jer je to jedini način da budem što spremniji za natjecanja, no u mom novom klubu se to rješava komunikacijom i kompromisima na koje sam i ja, a i moji treneri spremni.

Što se faksa tiče, iako je izostanak zbog treninga ili natjecanja čest i uglavnom jedini razlog mojih izostanaka, ipak se trudim da to bude sto rjeđe. Po pričama starijih studenata sam shvatio da profesori kad im kažemo da se bavimo sportom obično misle da je to rekreativno tako da se ni ne pokušavam pravdati plivanjem’, kaže nam Grgo.

Kako izgleda dnevna rutina uz sve te obveze?

‘Otkako su nam predavanja većinski online zbog situacije s coronom, lakše mi je uskladiti sve obveze u danu. Prije sam se znao buditi već u 5:30 kako bih stigao na trening u 6. Ovisno o tome kad počinje nastava  bih izašao iz bazena i krenuo na Šalatu. Ako nastava završava do 14, potrudio bih se stici na popodnevni trening u 15 sati. On bude gotov između 17:30 i 18 sati, nakon čega bih se odmorio od dana do 20 sati i krenuo dalje učiti za fakultet, nekad malo kraće, a ponekad i do kasnih večernjih sati ovisno o tome jesu li ispitni rokovi ili ne’.

S plivačkim i fakultetskim kolegom Lukom Misovicem

Na pitanje kako to da kao većina plivača nije iskoristio mogućnost dobivanja stipendije za studiranje u Americi kaže kako tu nije imao puno dvojbi. ‘Želio sam upisati medicinu ali isto tako se i nastaviti baviti plivanjem. To rijetko koji fakultet u Americi dozvoljava. Ja sam iz Splita doselio u Zagreb i dobio ono što sam tražio.’

Što se planova tiče, plivanjem se ozbiljno namjerava baviti dok ne završi faks, a nakon toga će pokušat dobiti specijalizaciju u Splitu, a na bazen nastavio ići za gušt, koliko stigne.

Koja je ključna poruka koju ima za ostale mlade plivače koji žele ostati u plivanju i studirati u Hrvatskoj?

‘Jedna od ključnih stvari je volja i vlastita ambicija koja vas gura da izgurate sve sto se traži od vas tog dana, ali isto tako je potrebna  podrška i dobro vodstvo, ponajviše od strane roditelja i trenera.’

 

Izbornik