Završilo je Europsko prvenstvo u plivanju na kojemu su, u Budimpešti, nastupili i naši reprezentativci. Franko Grgić, jedan od vlasnika A norme za OI, morao je otkazati nastup radi zdravstvenih problema, pa je tako nastupilo 6 naših plivačica (Ana Blažević, Klara Bošnjak, Iva Hrsto, Ema Rajić, Matea Sumajstorčić i Nika Špehar) i 2 plivača (Nikola Miljenić i Marin Mogić). Na žalost, nade da bi na ovom prvenstvu mogli dobiti još koju, barem B normu za OI nisu se ispunile, a malo je bilo čak i osobnih rekorda.
Iako se čini mali broj, s obzirom na ovogodišnju situaciju s Covid-19 pandemijom i otkazivanjem brojnih natjecanja u Hrvatskoj kao i sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima, drago nam je da ih je bilo i toliko. Svima im čestitamo na sudjelovanju i vjerujemo da su svojim nastupima u Budimpešti stekli neka nova iskustva.
Najuspješnija hrvatska plivačica na ovom natjecanju zasigurno je bila Ema Rajić koja je nastavila seriju sjajnih nastupa, te je nakon završene sveučilišne sezone u Americi na ovom natjecanju dva puta rušila hrvatski apsolutni rekord na 50 prsno i izborila polufinale. Ovim rezultatom Ema je osigurala i nastup na Svjetskom prvenstvu u plivanju u 50 metarskom bazenu koje će se održati sljedeće godine u Fukuoki. Bravo Ema!
Uz to, izdvojili bismo rezultate Ane Blažević (100 prsno), Ive Hrsto (200 delfin), Nike Špehar (1500 slobodno) i Nikole Miljenića (100 slobodno i 100 delfin) koji su isplivali nove osobne rekorde, dok je Nikola potvrdio B normu za svjetsko prvenstvo 2022.
Nadamo se da će na ovakvim natjecanjima u budućnosti biti sve više naših plivača i plivačica, te da će svi dobiti bolju i kvalitetniju podršku plivačkog sustava kako bi ih se za nastup na ovako važnim natjecanjima uspjelo izboriti što veći broj.
Natjecanje je bilo izuzetno zanimljivo, s pregršt odličnih rezultata. Veselimo se Olimpijskim igrama u Tokyu kad će se europskim prvacima i rekorderima priključiti i oni najjači svjetski plivači.
U tablici u nastavku vide se svi novi svjetski, europski i rekordi europskih prvenstava rekordi, isplivani na ovom natjecanju.
Najviše odličja osvojili su plivačice i plivači Velike Britanije i još jednom potvrdili da imaju odličnu ekipu. S zanimanjem ćemo pratiti štafetne utrke protiv SAD-a, Kine i Australije.
Iako je reprezentacija velike Britanije osvojila najveći broj odličja, najuspješniji su bili Talijani. Hrvatska je natjecanje završila na 34 mjestu.
Poredak na tablici računa se na dolje prikazan način.
Prema tom načinu bodovanja, za Hrvatsku su bodove ostvarile Ema Rajić (4 boda za 13. mjesto na 50 prsno) i Matea Sumajstorčić ( 1 za 16. mjesto na 800 slobodno).
Dok su neka od najjačih svjetskih imena poput Adama Peatya (zlatna medalja na 50 i 100 prsno) i Simone Quadarelle (zlatna medalja na 400, 800 i 1500 slobodno) u svojim medijskim nastupima naglašavali kako dolaze na natjecanje bez posebnog tapera, ne znamo u kakvom su treningu bili naši natjecatelji, odnosno jesu li se posebno pripremali za ovo natjecanje. Činjenica jest kako naši plivači i plivačice (osim Eme Rajić, Matee Sumajstorčić i Nikole Miljenića koji studiraju u SAD-u) ove godine nisu imali prilike za nastupe na međunarodnim natjecanjima, te im zasigurno nedostaje takvo iskustvo.
U svojim smo se analizama više puta osvrnuli na hrvatsko plivanje u posljednjih 25 godina; od pojedinačnih najboljih rezultata, zatim analizom rezultata A reprezentacije, kao i općim stanjem plivanja u Hrvatskoj, te smo zaključili da pod hitno treba promijeniti stvari kako bi se plivanje vratilo u “pravu prugu”.
Ne možemo ne škicnuti prema susjedima, Sloveniji i Srbiji, koje su bile u sličnoj situaciji kao i mi što se tiče pandemije ali su ostvarili puno bolje rezultate. Slovenija je na natjecanje poslala 6 plivačica i 3 plivača, a uspjela je oformiti i žensku štafetu. Plivali su ukupno u jednom finalu i 3 polufinala. Srbija je poslala 8 plivača i 3 plivačice, a imali su i mušku štafetu, a oni su plivali u četiri finala i tri polufinala.
Nadamo se da će se i kod nas nešto sustavno promijeniti i da će i hrvatsko plivanje krenuti uskoro u istom smjeru.