Analiza hrvatskog plivanja (3.dio): Muško plivanje u značajnom padu, žensko stagnira – što treba mijenjati?

 

Je li plivanje otišlo naprijed, a mi to nismo uspjeli pratiti? Ili je nešto od vječitih isprika – tehnologija, logistika, uvjeti, nedostatak novaca, nezainteresiranost djece itd. Na vječitoj listi nikad nije bila kvaliteta rada trenera, klubova i saveza, možda bi trebalo razmisliti i o tome.

O hrvatskom plivanju, nekad jednom od najtrofejnijih hrvatskih sportova, posljednjih se desetak godina priča i piše kao o ‘sportu u rezultatskoj krizi’, a o razmjerima i dubini te krize najbolje govori podatak o tome da smo sa 15 plivača koji su se uspjeli kvalificirati na OI u Sydneyu 2000. godine spali na njih troje ili dvoje u protekla dva olimpijska ciklusa.  S obzirom na to da period loših rezultata traje već preko deset godina postavlja se ustvari pitanje možemo li više uopće govoriti o krizi ili trebamo biti iskreni i priznati da tu nešto sistemski ne funkcionira kako treba pa zato ne uspijevamo iz prilično potentne baze mladih talentiranih plivača izgraditi jake seniore koji mogu konkurirati na svjetskoj razini?

Pitanje je jesmo li i u ‘zlatnim vremenima’ hrvatskog plivanja imali bolje plivanje u cjelini ili samo puno više izvanrednih pojedinaca koji su, zahvaljujući isključivo svom talentu i sreći da imaju dobre trenere, osvajali medalje i obarali svjetske rekorde?

Ono što smo probali napraviti jest kroz seriju tekstova dati usporedbu rezultata prema svjetskim rezultatima i prema tome doći do odgovora i zaključaka. Za hrvatske plivače uzeli smo podatke iz arhive HPS-a za sve rezultate olimpijskih disciplina od 1995. do 2020. i napravili usporedbu prema svjetskim podacima – FINA renkingu po godinama.

U prvom i drugom dijelu analize obradili smo individualni KPI i A reprezentaciju, u zadnjem dijelu obradit ćemo još jedan KPI koji je baziran na svim olimpijskim disciplinama. Poslije toga prelazimo na nešto lakše teme.

KPI – Sve discipline

Za ovaj KPI uzimaju se najbolji rezultati za sve pojedinačne olimpijske discipline u toj godini i njihov medijan (tj. ovo je 7. najbolji rezultat od svih disciplina). Pritom, ovdje nema uvjeta da trebaju biti različiti plivači, uzimaju se najbolji rezultati bez obzira tko ih je otplivao – teoretski jedan plivač bi mogao otplivati sve najbolje rezultate u Hrvatskoj te godine. Kao i u prethodna dva dijela, sve je bazirano na izračunu FINA bodova, ali prema najboljem rezultatu te godine (više o načinu izračuna možete pronaći u prvom dijelu analize).

Ovaj KPI bi trebao prikazivati opće stanje plivanja u Hrvatskoj te godine. Viši rezultat je, naravno, bolji, a pritom je važno i koliki broj plivača je sudjelovao u tim rezultatima. Kao što je i gore navedeno, teoretski je moguće da jedan plivač ispliva sve najbolje rezultate po disciplinama, ali je pokazatelj „širine“ reprezentacije kad više različitih plivača ispliva te rezultate.

Nažalost ne postoje za sve godine podaci za svih 13 disciplina. Nepotpuni podaci su za sljedeće:

  • Muškarci – 1996, 1997, 2000 i 2004, i
  • Žene – 1996, 1997, 2000, 2001 i 2004.

Pritom za žene u 1996. postoje rezultati samo za 6 disciplina, KPI se ne može izračunati pa ta godina nije ni prikazana. Nepotpune godine na grafu su označene crvenim krugovima – za te godine rezultat bi mogao biti i bolji nego što se dobio pomoću postojećih podataka.

Najbolji muški rezultat je bio 1998. godine, dok je ženski najbolji rezultat iz 2003. godine. To je također i jedina godina kad su žene imale bolji rezultat od muškaraca. Kod muškaraca se vidi mali pad, a kod žena mali porast kroz godine. Najvjerojatnije da su podaci s kraja devedesetih i početka dvije tisućitih potpuni, pad u muškoj konkurenciji bio bi nešto izraženiji.

Ako se ovo usporedi s KPI-em za mušku A reprezentaciju koja je bila imala čak sedam solidnih podjednakih godina do 2009., ovdje se vidi da ostatak hrvatskog plivanja, osim 1998. godine (i 1999, ako se gleda prosjek), nije bio na toj razini tj. da smo imali dobre pojedince u par disciplina ali da sveukupno hrvatsko plivanje je bilo na nešto nižoj razini.

Zanimljivo je usporediti tu najbolju 1998. godinu (869 bodova) sa zadnjom godinom prije korone – 2019. koja je prema bodovima jedna od prosječnih (818 bodova). Prema razlici u rezultatima i bodovima između tih godina vidi se koliko se plivanje promijenilo i otišlo naprijed u tih 21 godinu npr. vrijeme Gordana Kožulja na 200 leđno iz 1998. bilo je 8. vrijeme te godine u svijetu, a više od sekundu brže vrijeme Antona Lončara u istoj disciplini je 161. na FINA listi 2019. godine. U donjoj tablici su usporedno navedeni rezultati iz tih godina jedni pored drugih:

1998    2019   
DisciplinaIme i prezimeVrijemeBodoviIme i prezimeVrijemeBodoviRazlika 2019 - 1998
50m SlobodnoMiloš Milošević22.78937Nikola Miljenić22.5818-119
100m SlobodnoAntony Matković51.21862Bruno Blašković48.9388422
200m SlobodnoAntony Matković1:52.94843Ognjen Marić1:49.4786724
400m SlobodnoNenad Buljan4:12.21704Marin Mogić3:49.32913209
1500m SlobodnoMatija Fojs16:54.11680Franko Grgić14:46.09968288
100m LeđnoGordan Kožulj56.29933Anton Lončar54.97855-78
200m LeđnoGordan Kožulj1:59.69979Anton Lončar1:58.55875-104
100m PrsnoVanja Rogulj1:05.49822Nikola Obrovac1:01.18804-18
200m PrsnoKrešimir Čač2:22.94808Nikola Obrovac2:17.88765-43
100m LeptirMiloš Milošević53.73920Nikola Miljenić54.27759-161
200m LeptirDominik Galić2:01.17885Filip Zelić2:02.44740-145
200m MješovitoKrešimir Čač2:06.12887Kristofer Rogić02:05.57783-104
400m MješovitoKrešimir Čač04:27.18869Marin Mogić4:33.38746-123

U zadnjoj koloni prikazana je razlika u bodovima između 2019. i 1998. za pojedinu disciplinu. U njoj se vidi da su u 2019. samo rezultati na 400 i 1500 slobodno osjetno bolji zbog izvanredne godine i rezultata Grgića i Mogića, 100 i 200 slobodno su malo bolji, dok su za sve ostale discipline bodovi iz 1998. bolji. Također, u tri discipline – 100 i 200 leptir te 400 mješovito, čak i sama vremena rezultata su bila bolja 1998.

I ovaj KPI izračunali smo za FINA 2016 podatke, kao i u drugom dijelu ovaj KPI izračunat je pomoću prvih 200 iz svake discipline. U koloni Broj plivača prikazano je koliko je različitih plivača isplivalo te najbolje rezultate. Ako broj plivača ne postoji to znači da nema svih rezultata za tu državu među prvih 200 i za te države je uzet  7. najbolji rezultat od svih disciplina (kao i kod izračuna hrvatskih podataka s nepotpunim godinama).

PozicijaDržavaMedijanBroj plivačica
1United States of America9758
2Australia96210
3People's Republic of China93812
4Great Britain9349
5Russian Federation9339
6Hungary9326
7Canada92310
8Japan91410
9Spain9076
10Denmark898
11France8939
12Italy89312
13Germany8899
14Sweden878
15Brazil873
16Republic of Korea85810
17Czech Republic851
18Netherlands848
19Turkey843
20New Zealand841
21Argentina837
22Hong Kong - China832
23Switzerland829
24Slovenia822
25Poland821
26Slovakia820
(Najbolji hrvatski rezultat ikad)8205
27Belgium810
28Israel809
29Finland805
30Mexico801
31Austria799
32Portugal798
33Venezuela795
34Ukraine791
(Hrvatski rezultat 2016. - svi HPS podaci)7814
35South Africa773

Prema FINA podacima dobiva se ovaj KPI za 2016. za 35 ženskih svjetskih reprezentacija. Kad bismo uzeli najbolji ženski rezultat svih disciplina ikad, onaj iz 2003., bili bismo na 27. mjestu, dok bi ženski rezultati iz 2016. bili na 35. mjestu. U usporedbi sa KPI-em A reprezentacija, ovo izgleda bolje, ali kad se detaljnije pogledaju podaci vidi se da je i ovo odraz pojedinačne kvalitete plivačica – 2003. čak 7 najboljih rezultata po disciplinama (od 13) otplivala je Sanja Jovanović, dok je 2016. 6 najboljih rezultata po disciplinama otplivala Matea Samardžić.

Evo podataka i za muškarce:

PozicijaDržavaMedijanBroj plivača
1United States of America9889
2Australia9678
3People's Republic of China9449
4Japan94210
5Russian Federation9379
6Great Britain93511
7France93212
8Italy93110
9Germany93010
10South Africa9308
11Brazil92511
12Hungary9189
13Poland91210
14Canada9059
15Greece9028
16Spain893
17Lithuania879
18Ukraine878
19New Zealand873
20Sweden8717
21Israel8698
(Najbolji hrvatski rezultat ikad)8698
22Belgium868
23Republic of Korea8679
24Romania861
25Venezuela8546
26Belarus852
27Czech Republic843
28Netherlands841
29Switzerland840
30Egypt839
31Austria836
32Turkey833
33Uzbekistan832
34Ireland831
35Serbia826
36Mexico822
37Denmark817
38Singapore817
39Norway815
(Hrvatski rezultat 2016. - svi HPS podaci)81210
40Portugal808

Prema FINA podacima dobiva se ovaj KPI za 2016. za 40 muških svjetskih reprezentacija. Kad bismo uzeli najbolji naš muški rezultat svih disciplina ikad, onaj iz 1998., bili bismo na 21. mjestu, dok bi muški rezultati iz 2016. osvojili 39. mjesto. Ovo su malo slabiji rezultati nego za KPI A reprezentacija.

 KPI – Sve discipline – presuda

I kod ovog KPI slična je situacija kao i kod prethodnog – kod muškaraca se vidi mali pad, a kod žena mali porast kroz cijeli promatrani period. Najvjerojatnije da su podaci s kraja devedesetih i početka dvije tisućitih potpuni, pad u muškoj konkurenciji bio bi nešto izraženiji. Nakon 2004. godine kad su podaci potpuniji, vidi se da stagniramo u obje konkurencije.

Kad se usporedimo sa svijetom, naši najbolji rezultati nas u zadnjoj olimpijskoj godini svrstavaju na 21. mjesto kod muškaraca odnosno 26. kod žena, dok nas rezultati iz te godine svrstavaju na 40. kod muškaraca odnosno na 35. mjesto kod žena. Kao što vrijedi i za naše rezultate, FINA podaci nisu potpuni, ne sadrže sva regionalna natjecanja tako da je ovaj rezultat u stvarnosti još nešto slabiji. Je li to dobro ili nije, opet, prosudite sami.

I, gdje smo i kamo idemo?

Prema podacima, ukratko – muška reprezentacija je značajno pala u odnosu na najbolje godine i to se ne popravlja. Tu i tamo imamo individualnu kvalitetu pa čak i grupu plivača s respektabilnim rezultatima, ali to je to. Kad bi naša plivačka bila nogometna reprezentacija, imali bismo ponekad par dobrih igrača, ali bismo bili jako sretni ako se uopće plasiramo na svjetsko prvenstvo (gdje bismo bili potpuni autsajderi). Što se tiče ženske reprezentacije, imamo stagnaciju u rezultatima.

Naravno, nitko ne očekuje da uđemo u borbu sa svjetskim velesilama, ali prvi korak bi trebao biti da se zapitamo zašto smo prije (barem muška reprezentacija) bili bolji. Jesmo li imali posebnu generaciju plivača tada ili je nešto bilo drugačije? Jesmo li bili konkurentniji zato što smo bili više u toku s onim što se događalo u svijetu? Je li plivanje otišlo naprijed, a mi to nismo uspjeli pratiti? Ili je nešto od vječitih isprika – tehnologija, logistika, uvjeti, nedostatak novaca, nezainteresiranost djece itd. Na vječitoj listi nikad nije bila kvaliteta rada trenera, klubova i saveza, možda bi trebalo razmisliti i o tome.

Je li sve samo sreća i čekamo novu generaciju ili možemo nešto napraviti? Ono što jest sigurno, ako želimo nešto napraviti, to bismo trebali napraviti planski, dugoročno i zajedno. Dok to ne bude tako…

 

 

 

Izbornik