Je li plivanje otišlo naprijed, a mi to nismo uspjeli pratiti? Ili je nešto od vječitih isprika – tehnologija, logistika, uvjeti, nedostatak novaca, nezainteresiranost djece itd. Na vječitoj listi nikad nije bila kvaliteta rada trenera, klubova i saveza, možda bi trebalo razmisliti i o tome.

O hrvatskom plivanju, nekad jednom od najtrofejnijih hrvatskih sportova, posljednjih se desetak godina priča i piše kao o ‘sportu u rezultatskoj krizi’, a o razmjerima i dubini te krize najbolje govori podatak o tome da smo sa 15 plivača koji su se uspjeli kvalificirati na OI u Sydneyu 2000. godine spali na njih troje ili dvoje u protekla dva olimpijska ciklusa.  S obzirom na to da period loših rezultata traje već preko deset godina postavlja se ustvari pitanje možemo li više uopće govoriti o krizi ili trebamo biti iskreni i priznati da tu nešto sistemski ne funkcionira kako treba pa zato ne uspijevamo iz prilično potentne baze mladih talentiranih plivača izgraditi jake seniore koji mogu konkurirati na svjetskoj razini?

Pitanje je jesmo li i u ‘zlatnim vremenima’ hrvatskog plivanja imali bolje plivanje u cjelini ili samo puno više izvanrednih pojedinaca koji su, zahvaljujući isključivo svom talentu i sreći da imaju dobre trenere, osvajali medalje i obarali svjetske rekorde?

Ono što smo probali napraviti jest kroz seriju tekstova dati usporedbu rezultata prema svjetskim rezultatima i prema tome doći do odgovora i zaključaka. Za hrvatske plivače uzeli smo podatke iz arhive HPS-a za sve rezultate olimpijskih disciplina od 1995. do 2020. i napravili usporedbu prema svjetskim podacima – FINA renkingu po godinama.

U prvom i drugom dijelu analize obradili smo individualni KPI i A reprezentaciju, u zadnjem dijelu obradit ćemo još jedan KPI koji je baziran na svim olimpijskim disciplinama. Poslije toga prelazimo na nešto lakše teme.

KPI – Sve discipline

Za ovaj KPI uzimaju se najbolji rezultati za sve pojedinačne olimpijske discipline u toj godini i njihov medijan (tj. ovo je 7. najbolji rezultat od svih disciplina). Pritom, ovdje nema uvjeta da trebaju biti različiti plivači, uzimaju se najbolji rezultati bez obzira tko ih je otplivao – teoretski jedan plivač bi mogao otplivati sve najbolje rezultate u Hrvatskoj te godine. Kao i u prethodna dva dijela, sve je bazirano na izračunu FINA bodova, ali prema najboljem rezultatu te godine (više o načinu izračuna možete pronaći u prvom dijelu analize).

Ovaj KPI bi trebao prikazivati opće stanje plivanja u Hrvatskoj te godine. Viši rezultat je, naravno, bolji, a pritom je važno i koliki broj plivača je sudjelovao u tim rezultatima. Kao što je i gore navedeno, teoretski je moguće da jedan plivač ispliva sve najbolje rezultate po disciplinama, ali je pokazatelj „širine“ reprezentacije kad više različitih plivača ispliva te rezultate.

Nažalost ne postoje za sve godine podaci za svih 13 disciplina. Nepotpuni podaci su za sljedeće:

• Muškarci – 1996, 1997, 2000 i 2004, i
• Žene – 1996, 1997, 2000, 2001 i 2004.

Pritom za žene u 1996. postoje rezultati samo za 6 disciplina, KPI se ne može izračunati pa ta godina nije ni prikazana. Nepotpune godine na grafu su označene crvenim krugovima – za te godine rezultat bi mogao biti i bolji nego što se dobio pomoću postojećih podataka.

Najbolji muški rezultat je bio 1998. godine, dok je ženski najbolji rezultat iz 2003. godine. To je također i jedina godina kad su žene imale bolji rezultat od muškaraca. Kod muškaraca se vidi mali pad, a kod žena mali porast kroz godine. Najvjerojatnije da su podaci s kraja devedesetih i početka dvije tisućitih potpuni, pad u muškoj konkurenciji bio bi nešto izraženiji.

Ako se ovo usporedi s KPI-em za mušku A reprezentaciju koja je bila imala čak sedam solidnih podjednakih godina do 2009., ovdje se vidi da ostatak hrvatskog plivanja, osim 1998. godine (i 1999, ako se gleda prosjek), nije bio na toj razini tj. da smo imali dobre pojedince u par disciplina ali da sveukupno hrvatsko plivanje je bilo na nešto nižoj razini.

Zanimljivo je usporediti tu najbolju 1998. godinu (869 bodova) sa zadnjom godinom prije korone – 2019. koja je prema bodovima jedna od prosječnih (818 bodova). Prema razlici u rezultatima i bodovima između tih godina vidi se koliko se plivanje promijenilo i otišlo naprijed u tih 21 godinu npr. vrijeme Gordana Kožulja na 200 leđno iz 1998. bilo je 8. vrijeme te godine u svijetu, a više od sekundu brže vrijeme Antona Lončara u istoj disciplini je 161. na FINA listi 2019. godine. U donjoj tablici su usporedno navedeni rezultati iz tih godina jedni pored drugih:

1998					2019
Disciplina	Ime i prezime	Vrijeme	Bodovi		Ime i prezime	Vrijeme	Bodovi	Razlika 2019 - 1998
50m Slobodno	Miloš Milošević	22.78	937		Nikola Miljenić	22.5	818	-119
100m Slobodno	Antony Matković	51.21	862		Bruno Blašković	48.93	884	22
200m Slobodno	Antony Matković	1:52.94	843		Ognjen Marić	1:49.47	867	24
400m Slobodno	Nenad Buljan	4:12.21	704		Marin Mogić	3:49.32	913	209
1500m Slobodno	Matija Fojs	16:54.11	680		Franko Grgić	14:46.09	968	288
100m Leđno	Gordan Kožulj	56.29	933		Anton Lončar	54.97	855	-78
200m Leđno	Gordan Kožulj	1:59.69	979		Anton Lončar	1:58.55	875	-104
100m Prsno	Vanja Rogulj	1:05.49	822		Nikola Obrovac	1:01.18	804	-18
200m Prsno	Krešimir Čač	2:22.94	808		Nikola Obrovac	2:17.88	765	-43
100m Leptir	Miloš Milošević	53.73	920		Nikola Miljenić	54.27	759	-161
200m Leptir	Dominik Galić	2:01.17	885		Filip Zelić	2:02.44	740	-145
200m Mješovito	Krešimir Čač	2:06.12	887		Kristofer Rogić	02:05.57	783	-104
400m Mješovito	Krešimir Čač	04:27.18	869		Marin Mogić	4:33.38	746	-123

U zadnjoj koloni prikazana je razlika u bodovima između 2019. i 1998. za pojedinu disciplinu. U njoj se vidi da su u 2019. samo rezultati na 400 i 1500 slobodno osjetno bolji zbog izvanredne godine i rezultata Grgića i Mogića, 100 i 200 slobodno su malo bolji, dok su za sve ostale discipline bodovi iz 1998. bolji. Također, u tri discipline – 100 i 200 leptir te 400 mješovito, čak i sama vremena rezultata su bila bolja 1998.

I ovaj KPI izračunali smo za FINA 2016 podatke, kao i u drugom dijelu ovaj KPI izračunat je pomoću prvih 200 iz svake discipline. U koloni Broj plivača prikazano je koliko je različitih plivača isplivalo te najbolje rezultate. Ako broj plivača ne postoji to znači da nema svih rezultata za tu državu među prvih 200 i za te države je uzet  7. najbolji rezultat od svih disciplina (kao i kod izračuna hrvatskih podataka s nepotpunim godinama).

Pozicija	Država	Medijan	Broj plivačica
1	United States of America	975	8
2	Australia	962	10
3	People's Republic of China	938	12
4	Great Britain	934	9
5	Russian Federation	933	9
6	Hungary	932	6
7	Canada	923	10
8	Japan	914	10
9	Spain	907	6
10	Denmark	898
11	France	893	9
12	Italy	893	12
13	Germany	889	9
14	Sweden	878
15	Brazil	873
16	Republic of Korea	858	10
17	Czech Republic	851
18	Netherlands	848
19	Turkey	843
20	New Zealand	841
21	Argentina	837
22	Hong Kong - China	832
23	Switzerland	829
24	Slovenia	822
25	Poland	821
26	Slovakia	820
(Najbolji hrvatski rezultat ikad)		820	5
27	Belgium	810
28	Israel	809
29	Finland	805
30	Mexico	801
31	Austria	799
32	Portugal	798
33	Venezuela	795
34	Ukraine	791
(Hrvatski rezultat 2016. - svi HPS podaci)		781	4
35	South Africa	773

Prema FINA podacima dobiva se ovaj KPI za 2016. za 35 ženskih svjetskih reprezentacija. Kad bismo uzeli najbolji ženski rezultat svih disciplina ikad, onaj iz 2003., bili bismo na 27. mjestu, dok bi ženski rezultati iz 2016. bili na 35. mjestu. U usporedbi sa KPI-em A reprezentacija, ovo izgleda bolje, ali kad se detaljnije pogledaju podaci vidi se da je i ovo odraz pojedinačne kvalitete plivačica – 2003. čak 7 najboljih rezultata po disciplinama (od 13) otplivala je Sanja Jovanović, dok je 2016. 6 najboljih rezultata po disciplinama otplivala Matea Samardžić.

Evo podataka i za muškarce:

Pozicija	Država	Medijan	Broj plivača
1	United States of America	988	9
2	Australia	967	8
3	People's Republic of China	944	9
4	Japan	942	10
5	Russian Federation	937	9
6	Great Britain	935	11
7	France	932	12
8	Italy	931	10
9	Germany	930	10
10	South Africa	930	8
11	Brazil	925	11
12	Hungary	918	9
13	Poland	912	10
14	Canada	905	9
15	Greece	902	8
16	Spain	893
17	Lithuania	879
18	Ukraine	878
19	New Zealand	873
20	Sweden	871	7
21	Israel	869	8
(Najbolji hrvatski rezultat ikad)		869	8
22	Belgium	868
23	Republic of Korea	867	9
24	Romania	861
25	Venezuela	854	6
26	Belarus	852
27	Czech Republic	843
28	Netherlands	841
29	Switzerland	840
30	Egypt	839
31	Austria	836
32	Turkey	833
33	Uzbekistan	832
34	Ireland	831
35	Serbia	826
36	Mexico	822
37	Denmark	817
38	Singapore	817
39	Norway	815
(Hrvatski rezultat 2016. - svi HPS podaci)		812	10
40	Portugal	808

Prema FINA podacima dobiva se ovaj KPI za 2016. za 40 muških svjetskih reprezentacija. Kad bismo uzeli najbolji naš muški rezultat svih disciplina ikad, onaj iz 1998., bili bismo na 21. mjestu, dok bi muški rezultati iz 2016. osvojili 39. mjesto. Ovo su malo slabiji rezultati nego za KPI A reprezentacija.

 KPI – Sve discipline – presuda

I kod ovog KPI slična je situacija kao i kod prethodnog – kod muškaraca se vidi mali pad, a kod žena mali porast kroz cijeli promatrani period. Najvjerojatnije da su podaci s kraja devedesetih i početka dvije tisućitih potpuni, pad u muškoj konkurenciji bio bi nešto izraženiji. Nakon 2004. godine kad su podaci potpuniji, vidi se da stagniramo u obje konkurencije.

Kad se usporedimo sa svijetom, naši najbolji rezultati nas u zadnjoj olimpijskoj godini svrstavaju na 21. mjesto kod muškaraca odnosno 26. kod žena, dok nas rezultati iz te godine svrstavaju na 40. kod muškaraca odnosno na 35. mjesto kod žena. Kao što vrijedi i za naše rezultate, FINA podaci nisu potpuni, ne sadrže sva regionalna natjecanja tako da je ovaj rezultat u stvarnosti još nešto slabiji. Je li to dobro ili nije, opet, prosudite sami.

I, gdje smo i kamo idemo?

Prema podacima, ukratko – muška reprezentacija je značajno pala u odnosu na najbolje godine i to se ne popravlja. Tu i tamo imamo individualnu kvalitetu pa čak i grupu plivača s respektabilnim rezultatima, ali to je to. Kad bi naša plivačka bila nogometna reprezentacija, imali bismo ponekad par dobrih igrača, ali bismo bili jako sretni ako se uopće plasiramo na svjetsko prvenstvo (gdje bismo bili potpuni autsajderi). Što se tiče ženske reprezentacije, imamo stagnaciju u rezultatima.

Naravno, nitko ne očekuje da uđemo u borbu sa svjetskim velesilama, ali prvi korak bi trebao biti da se zapitamo zašto smo prije (barem muška reprezentacija) bili bolji. Jesmo li imali posebnu generaciju plivača tada ili je nešto bilo drugačije? Jesmo li bili konkurentniji zato što smo bili više u toku s onim što se događalo u svijetu? Je li plivanje otišlo naprijed, a mi to nismo uspjeli pratiti? Ili je nešto od vječitih isprika – tehnologija, logistika, uvjeti, nedostatak novaca, nezainteresiranost djece itd. Na vječitoj listi nikad nije bila kvaliteta rada trenera, klubova i saveza, možda bi trebalo razmisliti i o tome.

Je li sve samo sreća i čekamo novu generaciju ili možemo nešto napraviti? Ono što jest sigurno, ako želimo nešto napraviti, to bismo trebali napraviti planski, dugoročno i zajedno. Dok to ne bude tako…